Toplo sunce greje nas kroz granje drveća u njihovim zelenim haljinama, smeh i graja dolaze iz dvorišta, a natmureni oblaci su otišli na godišnji odmor. Dani su dugi pa ih lastavice koriste da uživaju u poslednjim nedeljama mira, pre nego što će zapakovati svoje kofere i zaputiti se na jug.
Nemojte se praviti da niste ove rečenice ispisali barem osam puta u svom životu, po jednom za svaki razred osnovne škole, i onda ih sa ponosom čitali pred odeljenjem,i žmirkali posle svakog reda ka učiteljici ne bi li videli odobrenje na njenom licu.
Nakon što bi vam rekla da je zadovoljna vašim ultra-originalnim sastavom, dodala bi kako vam fali još neka inspirativna metafora, npr nema škole pa deca provode svoje vreme u parku na velikom zelenom tepihu , a vi bi ste onda rekli jao da kako se toga nisam setio, a zaprvo znate da je to zato što ste ceo letnji raspust proveli igrajući GTA San Anreas/Sims/itd na svom novom kompjuteru.
Kada biste dobili aplauz pun podrške i divljenja od strane vaših drugara, zaputili biste se na mesto, sve ponositi i nadmeni, i čekate da odslušate još 29 (u mom slučaju 23) potpuno drugačijih sastava koji će vas inspirisati da od sada organizujete svoja leta daleko produktivnije i uzbudljivije.
Međutim, iza te bajne priče postoji čitava neizgovorena legenda njenog nastanka; koja je sastav za peticu sama po sebi.
Naime; dok na papiru pišeš reči sreća, uzbuđenje, zabava, tako se zaista osećaš(!) jer mama/ iznad tebe ti daje signale pune podrške " pa kakav ti je to rukopis pa nogama bi lepše pisala i pogledaj opet imaš uši na svesci i skoncentriši se malo istu reč pišeš dva puta ajde probaj da ne misliš ni o čemu drugom pa uradi jednom stvar kako treba (...)" i uz jedno obavezno "tako ne izgleda pisano slovo š, piše se sa crticom, ali mama učiteljica je rekla da se piše bez, ne slušaj ti nju nego mene, ali mama rekla je da će da daje jedinice ako nas vidi da pišemo sa crticom, aman Lena , uradi kako ti kažem i daj da završimo ovo pa da idem da odmorim od tebe".
I nemojmo zaboraviti da se cela ova vesela situacija događa u nedelju uveče u 11 sati jer si se naravno, setila da domaći uradiš na vreme.
I sva besna ćeš da legneš da spavaš obećavajući sama sebi da ćeš da pobegneš od kuće, mnogo si ljuta na mamu jer kako se zaboga ponaša prema tebi, to je nečuveno, treba zvati udruženje za zaštitu dečjih prava. Ali sustradan, kada budeš hodala onim putem slave od table ka svom mestu, bićeš potajno zahvalna njoj i njenom zapovedničkom tonu što je spasila tvoju lenju guzicu od sramote i jedinice u dnevniku (da Lena, zbog neurađenog domaćeg se dobije jedinica, a ne zbog pisanog slova š) . (Mama Tanja, volim te do neba)
Kako škola počinje za četiri dana, ovim bih želela da nazdravim svim roditeljima, braći i sestrama koji će imati to zadovoljstvo i privilegiju da prođu kroz ovo zbližavanje sa svojim najmlađima i najdražima, i podsećam ih, šta te ne ubije, učini te jačim!
Нема коментара:
Постави коментар